Europski parlament zalaže se za ljudska prava

Poštovanje ljudskih prava jedna je od temeljnih vrijednosti Europske unije. Svako kršenje tih prava utječe na demokratska načela na kojima se temelji naše društvo, bilo da se ono događa u Europskoj uniji bilo izvan nje.  Europski parlament bori se protiv kršenja ljudskih prava svojim zakonodavnim djelovanjem, promatranjem izbora, mjesečnim raspravama o ljudskim pravima u Strasbourgu i unošenjem odredbi o ljudskim pravima u svoje sporazume o vanjskoj trgovini.

Europski parlament zalaže se za ljudska prava, između ostalog i godišnjom nagradom „Saharov" za slobodu mišljenja, koja se dodjeljuje od 1988. godine.  Nagrada se dodjeljuje pojedincima koji su dali izniman doprinos borbi za ljudska prava u cijelom svijetu te se pritom upozorava na kršenje ljudskih prava i daje potpora dobitnicima i ciljevima za koje se oni bore.

Finalisti Nagrade Saharov za 2019.

1. Marielle Franco, poglavica Raoni i Claudelice Silva dos Santos 2. Ilham Tohti 3. The Restorers

Oleg Sencov, dobitnik Nagrade Saharov za slobodu mišljenja za 2018.

Andrej Saharov

Marielle Franco

Marielle Franco bila je brazilska političarka, feministkinja i aktivistica za ljudska prava. Biseksualna crnkinja, ova se aktivistica u Brazilu borila za prava mladih crnaca, žena, stanovnika favela i pripadnika zajednice LGBTI sve dok u ožujku 2018. godine, u dobi od 38 godina, nije brutalno ubijena.
 
Franco je rođena i odrasla u faveli u Rio de Janeiru. Na Saveznom sveučilištu Fluminense stekla je magisterij iz javne uprave, a od siječnja 2017. obnašala je dužnost gradske vijećnice u Gradskom vijeću Rija de Janeira kao članica Stranke za socijalizam i slobodu (PSOL).

Franco je bila glasna kritičarka policijske brutalnosti i izvansudskih smaknuća. Često je prijavljivala izvansudska smaknuća i druga kršenja ljudskih prava koja su počinili policijski službenici i državne snage sigurnosti. Nedugo prije no što je ubijena, Marielle je povjerena dužnost praćenja savezne intervencije u javnu sigurnost u Riju de Janeiru.

Na Franco su 14. ožujka 2018. u Riju de Janeiru dvojica muškaraca ispalila više metaka i ubila je dok se na stražnjem sjedištu automobila vraćala s događanja na kojem je održala govor. Tom je prilikom ubijen i njezin vozač Anderson Pedro Gomes. U ožujku 2019. dvojica bivših policajaca uhićena su i optužena za njezino ubojstvo.

Iako su LGBTI prava u Brazilu među najrazvijenijima u Latinskoj Americi i svijetu - pripadnici zajednice LGBTI od svibnja 2013. imaju pravo stupiti u brak -, situacija se u posljednje vrijeme znatno pogoršala, na što ukazuju različita izvješća. Prema organizaciji Grupo Gay da Bahia  (GGB), jedne od najstarijih postojećih LGBT udruga u zemlji, 2018. je najmanje 420 pripadnika zajednice LGBT u Brazilu ubijeno ili je počinilo samoubojstvo, potaknuto homofobijom i zločinima iz mržnje. Prema podacima te organizacije, od 2011. broj smrtnih slučajeva među pripadnicima zajednice LGBT u velikom je porastu zbog diskriminacije. Te je godine zabilježeno 130 smrtnih slučajeva, u usporedbi sa 187 iz 2008. Godine 2017. zabilježeno je 445 slučajeva, dakle trostruko više.

Poglavica Raoni

Raoni Metuktire (rođen oko 1930.), znan i kao poglavica Raoni ili Ropni, vođa je autohtonih Brazilaca i borac za zaštitu okoliša. Jedan od istaknutih vođa nomadskog naroda Kajapo iz srca Amazone, postao je simbol borbe protiv krčenja šuma.

Ime Raoni povezuje se s tajnovitošću i moći naroda Kajapo. Rođen je u selu Krajmopyjakare, koje se danas zove Kapôt, u samom srcu savezne države Mato Grosso. U dobi od 15 godina Raoni je počeo nositi labret, ukrasni disk koji ratnici nose na donjoj usni kako bi pokazali svoju spremnost da poginu za svoju zemlju. Taj se disk postupno povećava da bi nakon četiri mjeseca dosegao svoju konačnu veličinu.

Ovaj karizmatični vođa već se četiri desetljeća bori za spas svoje domovine u Amazonskoj prašumi. Raoni je postao slavan nakon što je Belgijanac Jean Pierre Dutilleux o njemu snimio dokumentarni film naslova Raoni.

Raoni je 1989. prvi put izašao iz Brazila kako bi zajedno s pjevačem Stingom uputio poziv u pomoć. U svom je pozivu na uzbunu istaknuo da se deforestacijom ne samo uništavaju preostala indijanska plemena nego i ugrožava budućnost cijeloga čovječanstva. „Svi udišemo isti zrak, svi pijemo istu vodu, svi živimo na istoj zemlji. Moramo je čuvati svi zajedno." Zahvaljujući toj kampanji, Raonijev cilj ostvaren je1993. godine: na području saveznih država Mato Grosso i Pará uspostavljen je jedan od najvećih rezervata tropskih šuma.

Raoni je 2009. ponovno izašao iz svog rezervata. Područje za koje se toliko snažno borio ponovno je bilo ugroženo, ovoga puta projektom brane Belo Monte. Raoni je odlučio još jednom pokrenuti kampanju i na svojoj je službenoj internetskoj stranici objavio međunarodnu peticiju na sedam jezika protiv predloženog projekta.

Raoni nije simbol samo borbe za zaštitu Amazonije nego i borbe posljednjih plemena za zaštitu vlastite kulture, koja je izravno povezana s prirodom, „borbe za život." Iako se susretao sa svjetskim vođama, Raoni je ostao skroman. I dalje živi u svojoj kolibi s malo materijalnih dobara. 

Claudelice dos Santos

Claudelice Silva dos Santos, Brazilka iz države Pará koja se bori za zaštitu okoliša i ljudska prava, postala je aktivistica nakon što su joj brat i šogorica ubijeni jer su se borili protiv nezakonite sječe i krčenja šuma u brazilskoj Amazoniji. Santos se i sama suprotstavila onima koji u Amazoni nezakonito sijeku drva, pasu stoku i proizvode ugljen.

„Želimo svijetu reći da mora biti svjestan toga što se događa", rekla je Santos. „Neprihvatljivo je ubijati ljude jer brane ljudska prava i javno dobro, okoliš."

Članovi obitelji Silve dos Santos su među više od 1500 osoba u 50 zemalja koje su između 2002. i 2017. ubijene zbog toga što su štitile zemlju, vodu, šume i druge prirodne resurse. Tijekom tog 15-godišnjeg razdoblja broj ubijenih svake se godine udvostručavao, a ubojstva se obično događaju u zemljama s visokom razinom korupcije i slabom vladavinom prava, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu Nature Sustainability.

Brazil je među najopasnijim zemljama na svijetu za borce za zaštitu okoliša i aktiviste. Prema izvješću organizacije Global Witness, podaci o broju ubojstava mogli bi biti niži od stvarnih, posebno u golemim ruralnim područjima gdje je pristup prometnoj infrastrukturi ograničen.



Ilhan Tohti

Ilham Tohti priznati je ujgurski borac za ljudska prava, profesor ekonomije i zagovornik prava ujgurske manjine u Kini. Više od dva desetljeća neumorno radi na poticanju dijaloga i razumijevanja između Ujgura i Kineza. Zbog svog je aktivizma u rujnu 2014. nakon dvodnevnog montiranog procesa osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu. Unatoč svemu što je prošao, i dalje zagovara umjerenost i pomirenje.

Poznat je po istraživanjima odnosa između Ujgura i Hana te je gorljivi zagovornik implementacije zakona o regionalnoj autonomiji u Kini. Uz to je bio urednik internetske stranice Uyghur Online na kojoj se raspravlja o pitanjima važnima za Ujgure. Na toj je platformi Ilham Tohti redovito kritizirao isključenost kineskih Ujgura iz sudjelovanja u kineskom razvoju te je radio na većoj osviještenosti o statusu Ujgura u kineskom društvu i postupanju prema njima. Zbog tih su ga aktivnosti kineske vlasti proglasile separatistom te mu je u konačnici određena doživotna zatvorska kazna.

Za njegovo djelovanje u teškim okolnostima dodijeljene su mu PEN-ova Nagrada Barbare Godlsmith za slobodu pisanja (2014.), Nagrada Martin Ennals (2016.) i mirovna nagrada organizacije Liberal International (2017.), a 2019. nominiran je za Nobelovu nagradu za mir.

Posljednjih nekoliko godina Ujguri se nalaze pod nezapamćenim pritiskom kineskih vlasti zbog svojega jedinstvenog etničkog identiteta i vjerskih uvjerenja. Od travnja 2017. više od milijun nedužnih Ujgura bezrazložno je pritvoreno u nekom od brojnih logora u kojima ih se prisiljava da se odreknu svoga etničkog identiteta i vjerskih uvjerenja te da se zakunu na odanost kineskoj vladi.

Slučaj Ilhama Tohtija dotiče se ključnih međunarodnih pitanja i pitanja kršenja ljudskih prava, primjerice njegovanja umjerenih islamskih vrijednosti pod vjerskom opresijom koju provodi država,  nastojanja da se uspostavi dijalog između muslimanske manjine i nemuslimanske većine i suzbijanja nenasilnog izražavanja neslaganja koje provodi autoritarna država.




The Restorers

The Restorers su skupina kenijskih tinejdžerica koje se bore protiv genitalnog sakaćenja žena aplikacijom nazvanom i-Cut. Učenice Stacy Owino, Cynthia Otieno, Purity Achieng, Mascrine Atieno i Ivy Akinyi nazvale su se „The Restorers" zato što djevojkama žele ponovno vratiti nadu.

Aplikacija i-Cut omogućuje mladim ženama da zatraže medicinsku i pravnu pomoć prije ili nakon prisilnog genitalnog sakaćenja. Sučelje aplikacije ima pet različitih tipki sa sljedećim opcijama: „pomoć", „spašavanje", „prijava", „informacije o genitalnom sakaćenju žena" i „donacije i povratne informacije". Prve tri funkcije omogućuju djevojčicama da odmah potraže pomoć, pronađu centar za spašavanje ili prijave postupak državnim tijelima u zemljama u kojima je ta praksa nezakonita. Aplikacija i-Cut ušla je 2017. u finale natjecanja Technovation čiji je cilj promicanje žena u tehnološkoj industriji.

Genitalno sakaćenje žena, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, obuhvaća sve postupke koji uključuju djelomično ili potpuno uklanjanje vanjskih ženskih spolnih organa ili drugu ozljedu ženskih spolnih organa iz nemedicinskih razloga te je međunarodno prepoznato kao oblik kršenja ljudskih prava. No unatoč tome, ono je dosad provedeno nad više od 200 milijuna danas živućih djevojaka i žena, od kojih 500 000 živi u Europi. Svake godine više od tri milijuna djevojčica diljem svijeta izloženo je riziku od genitalnog sakaćenja, dakle njih sedam svake minute. Pri tome je većina djevojčica podvrgnuta sakaćenju prije navršenih 15 godina.

Genitalno sakaćenje može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, pa čak i smrti. Djevojke koje su podvrgnute genitalnom sakaćenju također su izložene većem riziku od ranog braka i prekida školovanja, čime se smanjuju izgledi za njihovu bolju budućnost, kao i bolju budućnost njihovih zajednica. Zabrinjavajući trend u nekim zemljama je medikalizacija sakaćenja ženskih spolnih organa, slučajevi kada taj postupak provode zdravstveni djelatnici. Time se ne krši samo medicinska etika, već postoji opasnost da se i sama praksa legitimizira i stvori dojam da ne postoje zdravstvene posljedice tog postupka.

Globalno se poduzimaju sve veći napori za zaustavljanje genitalnog sakaćenja žena. Tako su danas izgledi za sakaćenje smanjeni za jednu trećinu u odnosu na stanje prije 30 godina,  no teško je održati te rezultate zbog rasta stanovništva.





Kako Europski parlament promiče ljudska prava?

Pored Nagrade Saharov, Europski parlament ljudska prava promiče konkretnim političkim i zakonodavnim djelovanjem.

Kontakt

DG COMM

European Parliament
60 rue Wiertz / Wiertzstraat 60
B-1047 - Bruxelles/Brussels
Belgium

Nagrada Saharov 2019.